Ime posjeda i grada u povijesnim se izvorima nalazi u različitim oblicima:
Raholcha, Raholcza, Rahowcza i vjerovatno je iz njega nastao današnji naziv
Orahovica. Naziv "Ružica-grad", pod kojim je grad danas poznat, najvjerovatnije
je pučkom etimologijom izveden također iz spomenika oblika Rahowcza, tj.
Ruhocha.
Na prvi spomen grada i posjeda "nobilium de Raholcha" nailazimo u ispravi
kralja Andrije II. iz 1228. g. Orahovačka tvrđava (castrum) prvi se puta spom-
inje 1321. g., i to u posjedu kralja.

Svoj vrhunac i puni sjaj Ružica-grad je dosegnula u vrijeme Nikole Iločkog
(14?.-1477.), tadašnjeg mačvanskog bana i erdeljskog vojvode, te Nikolinog
sina Lovre Iločkog(14?.-1524.), mačvanskog bana i "bosanskog hercega", jednog
od najvećih feudalaca svog vremena. Uz mnoge druge njegove posjede, spom-
inje se posjed i tvrđava (oppidum) Rahowcza, koji idu u najveće srednjovjek-
ovnoj Slavoniji. Nakon smrti Lovre Iločkog (1524.) dinastičke borbe i turska
osvajanja prekidaju uspon Ružice. U ruke Turaka ona pada 1542. g., kad ju je
osvojio Muratbeg. Grad je u vrijeme Turaka imao posadu i služio je kao utvrda
manjeg značaja. Poslije oslobođenja Slavonije od Turaka 1678. g. prestao je
služiti svrsi i službeni popis iz 1702. donosi opis grada bez krova (koji se
očuvao jedino nad kapelicom). Kasnije orahovački posjed mijenja niz vlasnika
(baron de Cordua, barun Fleischman, Pejačević, Gutman), ali Ružica-grad više
nije obnavljana.